AUTOBUS PUN STOP MLADIĆ DUG VRAT ŠEŠIR GAJTAN PLETEN PREKOR NEPOZNAT PUTNIK BEZ
VIDLjIVOG RAZLOGA STOP PITANjE PRSTI NOGE PRIGNjEČENI DODIR PETE IZGLEDA NAMERAN
STOP MLADIĆ SMESTA PRESTA S GLASOM PROTESTA ZBOG SLOBODNOG MESTA STOP ČETRNAEST
ČASOVA TRG ROM STOP MOMAK SLUŠA MODNE SAVETE DRUGA STOP PREMESTITI DUGME STOP
POTPIS ARKTURUS
?
SABLASNO.
Mi, lovočuvari Monsonskih polja, imamo čast izvestiti vas o tajanstvenom i zlokobnom prisustvu
jednog mekog šešira neobičnog oblika, okruženog nekom vrstom pletene pantljike, u blizini
istočnih vrata Parka Nj. Kr. Visočan-stva Monsenjera Filipa, preosveštenog vojvode Orleanskog, na
današnji dan šesnaestog maja hiljadu sedamsto osamdeset i treće. Mi smo još zapazili iznenadno
pojavljivanje, pod rečenim šeširom, nekog mladića snabdevenog vratom izuzetne dužine i
obučenog na način kako se verovatno oblače ljudi u Kini. Jezivi izgled rečenog sledio nam je krv u
žilama i naterao nas u bekstvo. Rečeni je stajao nekoliko trenutaka uspravno, zatim se pokrenuo,
mrmljajući kao da se nateže s drugim, za svakog osim za njega nevidljivim dotičnicima. Odjednom,
njegova se pažnja usmeri na kaput dotičnog i mogasmo ga čuti ovako zboriti: ,,Nedostaje jedno dugme,
nedostaje jedno dugme." Onda on krenu u pravcu Rasadnika. Povučeni, uprkos naše volje,
neobičnošću te pojave, mi ga sledismo izvan načem nadzoru poverene oblasti i nas trojica
očekivasmo dotičnog i njegov šešir u jednom pustom, salatom zasađenom vrtiću. Jedna plava tabla,
nepozna Mi, lovočuvari Monsonskih polja, imamo čast izvestiti vas o tajanstvenom i zlokobnom
prisustvu jednog mekog čečira neobičnog oblika, okruženog nekom vrstom pletene pantljike, u
blizini istočnih vrata Parka Nj. Kr. Visočanstva Monsenjera Filipa, preosvečtenog vojvode
Orleanskog, na današnji dan česnaestog maja hiljadu sedamsto osamdeset i treće. Mi smo još
zapazili iznenadno pojavljivanje, pod rečenim čečirom, nekog mladića snabdevenog vratom
izuzetne dužine i obučenog na način kako se verovatno oblače ljudi u Kini. Jezivi izgled rečenog
sledio nam je krv u žilama i naterao nas u bekstvo. Rečeni je stajao nekoliko trenutaka uspravno,
zatim se pokrenuo, mrmljajući kao da se nateže s drugim, za svakog osim za njega nevidljivim
dotičnicima. Odjednom, njegova se pažnja usmeri na kaput dotinog i mogasmo ga čuti ovako zboriti:
,,Nedostaje jedno dugme, nedostaje jedno dugme." Onda on krenu u pravcu Rasadnika. Povučeni,
uprkos naše volje, neobičnošću te pojave, mi ga sledismo izvan načem nadzoru poverene oblasti i
nas trojica očekivasmo dotičnog i njegov čečir u jednom pustom, salatom zasađenom vrtiću. Jedna
plava tabla, nepoznatog, no po svoj prilici đavolskog porekla, nosila je natpis ,,Rimski sud".
Dotični se vrzmao još neko vreme mrmljajući: ,,Hteo je da me probode glogovim kocem." Onda
nestade, prvo on, zatim njegov šešir. Pošto sam podneo usmenu prijavu o njegovom nestanku, otišao
sam da popijem polić u Maloj Poljskoj.
?
DVOSTRUKO.
Oko podne i oko dvanaest našao sam se i popeo na platformu i na zadnju terasu jednog autobusa i
jednog automobila za prevoz putnika koji je bio popunjen i krcat na liniji S, koja vodi od
Kontreskarpa do Šamperea. Tada videh i spazih jednog mladića i jednog momka dosta smešnog i
prilično grotesknog: vrat dug i izdužena ija, traka i pantljika oko šešira i klobuka. Posle
meteža i gužve on reče i prosikta glasom i tonom plačjivim i bolećivim da ga njegov sused i
saputnik namerno i iz inata gurka i udara kada putnici silaze i izlaze. Izgovorivši i rekavši ovo,
on se uputi i krenu prema jednom slobodnom i nezauzetom mestu i sedištu.
Dva sata kasnije i sto dvadeset minuta zatim ponovo ga opet sretoh i spazih kod Kur de Roma i ispred
stanice Sen Lazar. Nalazi se sa i u društvu s jednim prijateljem i drugom koji mu savetuje i koji ga
upućuje da bi trebalo da doda i prišije jedno dugme i jedno puce na svoj kaput i gunj.
?
SAN.
Imao sam utisak da je sve oko mene zavijeno nekom sedefastom maglom i da stvari zadobijaju
neodređeno i dvostruko značenje. A iz te mutne realnosti izdvajao se dosta jasno jedino lik jednog
mladog čoveka čiji je dugačak vrat već sam po sebi nagoveštavao neki u isto vreme bedan i bundžijski
karakter. Traku na njegovom šeširu zamenjivala je pletena uzica. On je posle počeo da se svađa s
nekim koga nisam mogao da vidim, a zatim je, kao ponesen strahom, jurnuo u neki mračan hodnik.
Malo kasnije ga ponovo vidim u snu kako, tobože, korača po sunčanom danu negde oko stanice Sen
Lazar. Nalazi se kao u društvu nekog svog kompanjona koji mu kaže: ,,Trebalo bi da daš da ti se
prišije jedno dugme na kaput."
Tu sam se onda probudio.
?
OTMENO.
U vreme kad se ružičasti prsti zore počnu da osipaju borama, ja poput brze strele uleteh u jedan
autobus moćna stasa i s očima pobesnelog bika koji je išao krivudavom stazom S. Odjednom osetih,
sokolovim okom i čulom Indijanca u ratnoj zasedi, prisustvo jednog mladića čiji je vrat bio duži
od vrata brzonoge žirafe, a čiji je meki filcani šešir bio ukrašen pletenom trakom kao u junaka
13
neke stilske vežbe. Iz nečiste duše i usta zlokobnog Sejača Razdora, iz usta okuženih jeftinom
pastom za zube zapahnu opasni virus razdora i okruži mladića s vratom žirafe i sa gajtanom oko
šešira i jednog drugog putnika sumnjiva, na- pudrana lica. Onaj se onda obrati ovom slede- ćim
rečima: ,,Ima se utisak, znate, da me namerno gazite po nogama!" Izgovorivši ovo, mladić s vratom
žirafe i sa pletenicom oko šešira hitro sede.
Kasnije, na velelepnom Kur de Romu, ponovo spazih onog mladića s vratom žirafe i sa gajtanom oko
šešira. Bio je u društvu jednog svog druga, arbitra elegancije, koji je izustio ovu kritiku koju sam
imao prilike da čujem svojim uvek naćuljenim ušima, kritiku uperenu na gornji deo odeće mladića
sa vratom žirafe i sa šeširom obavijenim pletenim gajtanom: ,,Trebalo bi da smanjiš revere
dodavanjem ili premeštanjem jednog dugmeta kružnog oblika."
?
NEMOĆNO.
Kako iskazati taj utisak što ga je proizveo dodir desetak pritešnjenih telesa na zadnjoj platformi
autobusa S jednog dana oko podne u Ulici Lisabon? Kako izraziti utisak koji ostavlja na nas samo
jedan letimičan pogled koji ste bacili na neku ličnost s neobično dugim vratom i sa šeširom na
kome je traka zamenjena, bog će ga znati zašto, nekom vrstom uzice? Kako opisati utisak koji stvara u
vama prepirka između jednog mirnog putnika, nepravedno napadnutog da gazi po nogama nekog
smešnog tipa, i tog samo na izgled mirnog, no pomalo krvoločnog tipa koji je gore opisan. Kako
prevesti utisak što ga izaziva povlačenje ovog poslednjeg što svoj bedni kukavičluk prikriva
providnim izgovorom da on zapravo samo koristi mogućnost da sedne na slobodno sedište?
I kako najzad formulisati utisak što ga proizvodi u vama ponovno pojavljivanje njegovog
bedničanstva, nepuna Dva sata kasnije, pred stanicom Sen Lazar, u društvu nekog elegantnog
prijatelja koji mu govori o mogućnosti poboljšanja kaputskih problema?
?
DUGA.
Jednog dana nađoh se na platformi ljubičastog autobusa. Bio je tamo neki dosta čudan mladić:
vrat boje čivita, konopčić oko šešira. Odjednom on se pobuni protiv jednog plavog gospodina.
Bukvalno je počeo da ga vređa glasom zelenim od besa, jer ga ovaj gurkao svaki put kada neko siđe.
Rekavši to, on se približi žutom sedištu, zatim sede.
Dva sata kasnije sretoh ga ponovo pred narandžastom stanicom. U društvu s prijateljem koji mu
savetuje da prišije dugme na svoj crveni kaput.
?
FILOSOFSKI.
Jedino veliki gradovi mogu da prezentiraju fenomenološkoj spiritualnosti esencijalnost
temporalnih i improbabilističkih koincidencija. Filosof koji ponekad uđe u ništavno i
utilitarno nebiće nekog autobusa može tu da zapazi, lucidnošću svog duhovnog oka, bezbojnu i
neodređenu pojavu jednog profanog i tužnog bića s dugim vratom taštine i sa šeširom okruženim
pletenom trakom ignorancije. Ovo stvorenje bez prave saznajnosti inteligentiae počne katkada da
optužuje, vođen kategoričnim imperativom svog elan vital-a, i da se buni protiv neoberklijevske
irealnosti jednog telesnog mehanizma neopterećenog saznajnošču. Ovakav moralni stav nateruje
onoga od njih koji je ,,najmanje saznajan" ka jednoj prostorno-vre menskoj praznini gde se on
dekomponuje u svoj primarno-antropoidni položaj.
Ovakvo se filosofsko istraživanje nastavlja obično u iznenadnom, no anagogičkom susretu tog istog
bića praćenog svojim neesencijalnim replikantom arbiter elegantiarum koji mu nu- menalno
savetuje da transponuje na jedan saznajni plan koncept dugmeta na kaputu, dugmeta koje je iz
sociološkog aspekta situirano suviše nisko.